Sinopsis
Serija „Borgia” u režiji Toma Fontane prati intrige moćne obitelji u renesansnoj Italiji. Treća sezona, raskošno producirana, djelomično je snimana u Istri i Dubrovniku zahvaljujući autentičnoj arhitekturi. Visokobudžetna serija donosi raskošne rekonstrukcije renesansnog Rima i Vatikana, prikazujući skandale iz crkvenih krugova na brutalan način, što je izazvalo kontroverze. Scene su snimane u Pazinu, Svetvinčentu i pulskoj Areni, a sudjelovalo je stotinjak statista. Serija se razlikuje od „Obitelji Borgia” Neila Jordana.
Detalji
Originalni naslov: Borgia – Season 3
Godina: 2011. – 2014.
Zemlja produkcije: Francuska, Njemačka, Češka, Italija
Produkcija: Film United, Pakt Media
Režija: Tom Fontana
Glumci: John Doman, Mark Ryder, Isolda Dychauk, Diarmuid Noyes
Filmske lokacije u Istri: Beram, Pazin, Pula, Amfiteatar (Pula), Svetvinčenat
Ostale lokacije: Pag, Dubrovnik, Caprarola, Viterbo, Castell’Arquato, Piacenza, Civita Castellana, Viterbo, Gorizia, Tuscania, Viterbo
Osvrt
BORGIA – Season 3, režija Tom Fontana, 2011. – 2014.
POBJEDA, ZABORAV I PITANJE ISTINE
„Borgia” je povijesna dramska televizijska serija kreatora Toma Fontane za Canal+, ZDF, ORF i Sky Italia. Prati uspon na vlast španjolske obitelji Borgia i kasniju dominaciju Papinske Države tijekom renesanse. Treća, posljednja sezona, ukupno broji 14 epizoda, a popularno se naziva „Pobjeda i zaborav”. Premijerno je prikazana u Francuskoj na Canal+ 15. rujna 2014., dok je finalna epizoda emitirana 27. listopada 2014. kao ukupno 38. epizoda.
Radnja treće sezone dublje zalazi u složeni politički krajolik renesansne Italije, s ambicioznim likovima koji se bore za moć i utjecaj. Naglasak sezone je na Cesareu Borgii, njegovim borbama i odnosu s Leonardom da Vincijem, što je sadržajno i dramaturški odvaja od prethodnih dviju. Radnja je koncipirana kao fokus na Cesareove postupke uz optimalnu mješavinu političkih intriga, akcije i solidnog razvoja likova, a serija je i vizualno vrlo raskošna. Takvim se dramskim razvojem sporednim likovima pridala veća važnost nego u prethodnim sezonama, što omogućuje širi raspon priča i detaljniji prikaz motivacija. Uz zamršenije zaplete, snažnije su glumačke izvedbe, među kojima se ističu Isolda Dychauk kao Lukrecija Borgia, Dejan Čukić kao G. della Rovere i Julian Bleach kao N. Machiavelli. Mnogi sezonu smatraju najboljom upravo zbog snažne karakterizacije Cesarea, čiju izvedbu Mark Ryder nosi s mračnom uvjerljivošću. Kroz njegov zastrašujući i lud, ponekad čak i bipolaran lik Cesarea, serija solidno prikazuje psihološki raspad, ali i povijesnu nužnost njegova nasilja i ambicije.
Zamjerka trećoj sezoni jest ta da je nešto slabija u tempu od proteklih dviju te da ima previše ponavljajućih elemenata iz ranijih sezona, poput vizija obitelji Borgia, s čime se zapravo popunjava vrijeme i produljuje trajanje. Također, i tempo treće sezone unutar epizoda razvidno opada kako se epizode približavaju kraju. Neki je smatraju najboljom sezonom upravo zbog dramaturškog naglaska na razvojnom luku lika Cesarea. Iako sezona jest definitivni završetak, može se reći da serija završava bez nekoga pravog zaključka, ostavljajući dio narativnih rukavaca nedovršenima, što je razočaralo mnoge obožavatelje.
Za sve se epizode kao i za ukupnu seriju mogu čuti razne polemike oko točnosti i dosljednosti povijesnih činjenica i tu su, kako to često i biva, pokrenute mnoge rasprave i mišljenja. Također, različiti naglasci pri govoru glumaca koji su skupljeni od svukuda za jednu su povijesnu seriju prepreka uživljavanju u više od 500 godina stare dramske zaplete koji tvore narativ moderne strukture u vremenu digitalne televizije.
Osim Fontanine serije o obitelji Borgia u slično je vrijeme (od 2011. do 2013.) također nastala serija od tri sezone pod nazivom „Obitelj Borgia” autora Neila Jordana, u kojoj Jeremy Irons igra Rodriga Borgiu, papu Aleksandra VI. Uz, naravno, vječne rasprave oko točnosti povijesnih podataka, Fontanina se serija o obitelji Borgia smatra scenaristički raskošnijom i povijesno točnijom, a izvedba Johna Domana u ulozi pape Aleksandra VI. ili Rodriga Borgie mnogo autentičnijom i vjernijom.
Velika zamjerka Fontaninoj verziji serije o toj valencijskoj plemićkoj obitelji, koja je iznjedrila dvojicu papa jest da je puna golotinje, seksualnog čina raznih broja sudionika, incesta te sličnih vrlo eksplicitnih prikaza tjelesnosti, s kojima se pretjeruje te na određen način i odmiče fokus s povijesnih događanja, političko religijskih previranja, ratova i osvajanja. No kako se obitelj Borgia u povijesnim spisima često ističe kao zloglasno ogrezla u grijehu i nemoralu, ipak postoje i dokazi koji upućuju na to da je ta karakterizacija rezultat nezasluženih suvremenih kritika i kojekakvih strujanja novijeg doba.
I dalje nesigurni u sve te tvrdnje, gledajući igranu seriju možemo zaključiti da je velika količina eksplicitne seksualnosti stilski odabir redatelja i umjetničkog tima, kojim se htjelo simbolički prikazati današnje viđenje plemenitaškog ponašanja glasovite obitelji u ona vremena, kao i naravno, zagrijati publiku uz atraktivnu sliku, začiniti fabulu i, naposljetku, dobiti na vremenu. Takve je elemente ovako kompleksne serije iznimno složena narativa najtočnije promatrati u tim okvirima, dok su rasponi točnosti povijesnih činjenica ili njihove interpretacije predmet nekih drugih rasprava.
Unatoč svim kontroverzama i stilskim odabirima Fontanina „Borgia” značajno je djelo povijesne televizijske fikcije koje se usuđuje biti ambiciozno, brutalno i nerijetko subverzivno te je iznimno produkcijski zahtjevan projekt. Serija nudi rijetko viđenu kombinaciju političkog realizma i osobne tragedije likova čija je sudbina neodvojiva od povijesnih prekretnica Europe. Treća sezona posebno naglašava krhkost moći i cijenu ambicije, ostavljajući gledatelja s pitanjem o tome tko doista pobjeđuje – oni koji preživljavaju ili oni koji ostaju zapamćeni. Iako pred kraj ostavlja dojam nedovršenosti, na simboličnoj razini ipak reflektira povijest: rijetko urednu, često proturječnu, a još češće – zaboravljenu.
