FILMOVI - The Armour of God

THE ARMOUR OF GOD, režija Jackie Chan, Eric Tsang, 1986. 

AKCIJSKE VRATOLOMIJE: KAD ENERGIJA SPAŠAVA ZBRKU

Hongkonški odgovor na „Indianu Jonesa” pustolovni je akcijski spektakl jednako pamtljiv po spektakularnim scenama tučnjave (dio snimljenih na zidinama, vidikovcu i u dvorištu Motovuna) i po činjenici da je redatelj i glavni glumac, Jackie Chan, na snimanju zamalo izgubio život.

Iako se u filmu zove Jackie, poznatiji je pod nadimkom Azijski Jastreb. On je plaćeni avanturist na zadatku u Europi: mora pronaći pet dijelova svetog artefakta, relikvije poznate kao „Božji oklop” – kombinacije oklopa i mača koji štuje pretkršćanski kult. Tajanstveni kult zakukuljenih muškaraca skrivenih u planinskom samostanu upušta se u trgovinu drogom i organizira mračne rituale, uključujući uvoz prostitutki za svoje orgije.

Kada May, mlada žena iz Europe, na aukciji kupi Božji mač, jedan od dijelova oklopa, Jastreb pomisli da je njegova potraga završena, no stvari se brzo zakompliciraju. Njegov bivši najbolji prijatelj Alan dolazi s vijestima da je Jackiejeva bivša djevojka, a Alanova sadašnja zaručnica Laura, oteta. Iza otmice stoji tajanstveni kult koji želi ujediniti sve dijelove oklopa i time dobiti njegovu navodnu moć, pa u Parizu otimaju Jastrebovu bivšu djevojku, zahtijevajući ostatke oklopa koje posjeduje bogati grof Gregorić. U spašavanju Laure pridružuju mu se njezin sadašnji partner Alan, hongkonška pop-zvijezda te grofova elegantna i opasno precizna kći May, profesionalna snajperistica.

Pop-zvijezda Alan Tam donosi simpatičnu protutežu Chanovoj energiji, dok Rosamund Kwan i Lola Forner unose šarm i snagu u ženske uloge, prva kao Laura, „dama u nevolji” s više dubine nego što se čini, a druga kao May, koja se iz elegantne snajperistice razvija u ravnopravnu saveznicu.

Akcija ne nedostaje: Chan se suprotstavlja čitavim skupinama protivnika, juri kroz krajolike u automobilima i na motociklima, a kulminacija je u spektakularnoj borbi s četiri amazonke u štiklama, koje im u tučnjavi popucaju. Scena automobilske potjere, koju je koreografirao francuski stručnjak Rene Julienne, dodatno podiže ljestvicu tehničke izvedbe i maštovitosti zabavljanja publike.

Iako Chan unosi svoju prepoznatljivu zaigranost i zaraznu energiju, film je razvučene strukture i konfuzno rascjepkane radnje koja često gubi nit, a time i smisao. Smiješno zbunjivanje uzrokovano sinkronizacijom dodatno otežava razumijevanje i povezivanje isprekidanih dijelova radnje u strukturnu cjelinu. U tako fragmentiranom zapletu, u kojem je glavna narativna nit iznesena, no zbog vrludanja u slici do ostvarenja premise često se ono u što trenutačno gledamo jedva može povezati s ostatkom. Likovi su prilično plošno napisani, kao iz neke dječačke vizure, ali su ipak sve te manjkavosti „nadoštukane” brojnim spektakularnim akcijskim bravurama, zbog kojih taj film zapravo i postoji. Jackie Chan najhrabriji je glumac kaskader na svijetu čijim se fizičkim performansama, pozitivnosti izvedbe, upornosti i motivacije divila čitava filmska zajednica, a i pozamašan broj obožavatelja, pokušavajući oponašati njegove manevre.

Nakon velikog uspjeha „Policijske priče” Chan je želio snimiti nešto još ambicioznije – film koji bi spojio humor, akrobatske borbe i pustolovinu s visokobudžetnim sjajem. Produkcija je započela, a redatelj je bio njegov dugogodišnji suradnik Eric Tsang. No, jedna kaskaderska scena promijenila je sve – prilikom snimanja uvodne scene u dvorcu u Samoboru, skačući na stablo, grana se slomila. Jackie je pao i pritom udario glavom o kamen zadobivši tešku ozljedu lubanje. Hitno je prevezen u bolnicu, gdje je operiran osam sati. Unatoč tome što u svojoj biografiji ima čitav niz fraktura, istegnuća i ostalih vrsta traumi, iz gotovo svakog filma koji je snimao, ovo je bila iznimno opasna ozljeda, zbog koje dandanas ima u lubanji „montiran” plastični čep, kao nadomjestak dijela koji mu se okrhnuo prilikom udarca u glavu te mu je trajno oštećen sluh.

Nakon sedmomjesečnog oporavka Chan se vraća snimanju i sam preuzima režiju. Uvodna scena, u kojoj ima kratku kosu, ostala je kao svojevrstan prolog te filmske avanture. Ostatak filma nosi Chanova prepoznatljiva energija: komičan šarm, besprijekorna koreografija borbi i vizualno atraktivne akcijske sekvence. Emocionalna nota – ne samo zbog odnosa između likova već i zbog Chanove predanosti završavanju filma, unatoč teškoj ozljedi, filmu daje dodatni značaj i još jednu dimenziju kroz koju ga se može promatrati.

„The Armour of God” sigurno nije najkoherentniji film Jackieja Chana te definitivno ostavlja dojam da ne zna ni kamo ide ni zašto, no svakako je jedan od njegovih najuzbudljivijih. Pun adrenalina, šarma i autentična fizičkog rizika koji je svojedobno svojim beskrajnim vratolomijama inspirirao opčinjene gledatelje razne dobi, ova pustolovina ostaje nezaobilazna za sve ljubitelje Chanova opusa i nepokolebljivi je podsjetnik na vremena kad se akcija još snimala vlastitim tijelom, a ne generirala računalnom grafikom.