Sinopsis
Igrani film „Na istarski način” redatelja Vladimira Fulgosija prikazuje složen odnos između pridošlica i lokalnog stanovništva u Istri nakon Drugoga svjetskog rata. Kroz priču o sukobima, nesporazumima i prilagodbama film oslikava napetosti koje su nastale zbog promjena u demografskoj i društvenoj strukturi. Istodobno prikazuje i pokušaje suživota, razumijevanja i zajedničkog života unutar novoga povijesnog konteksta. Prema romanu film je snimljen na brojnim pulskim lokacijama, uglavnom oko Arene.
Detalji
Originalni naslov: Na istarski način
Godina: 1985.
Zemlja produkcije: Jugoslavija
Produkcija: Adria Film
Žanr: drama
Režija: Vladimir Fulgosi
Glavni glumci: Neda Arnerić, Etta Bortolazzi, Miranda Caharija, Milena Dravić, Zvonko Lepetić, Đuro Utješanović, Boris Kralj, Predrag Milinković
Filmske lokacije u Istri: Pula
Osvrt
NA ISTARSKI NAČIN, režija Vladimir Fulgosi, 1985.
JEDAN TRG, VIŠE SUDBINA: KAKO SE GRADIO SUŽIVOT
Vladimir Fulgosi, poznat po dokumentarnim i televizijskim radovima, filmom „Na istarski način” ostvaruje svoj jedini dugometražni igrani projekt. Njime donosi autentičan prikaz svakodnevnog života u poslijeratnoj Puli 1947. godine, s naglaskom na međuljudske odnose i društvenu dinamiku. Film se temelji na romanu „Riva i druži” Milana Rakovca, dok su scenarij napisali Rakovac, sam Fulgosi i Kruno Quien.
„Dobro dobro, sve je dobro quel’ che finissi dobro. No, no, ne se bojati, on je zgubija pamet u logor. Živijo! U nova radna pobjeda!”
Situacije iz filma gledamo kroz oči osnovnoškolca, pionira Grge, sina poginulog partizana nakon Drugoga svjetskog rata, odnosno odlaska Angloamerikanaca. Radnja započinje kad se on i njegova mama, drugarica Luce, s istarskog sela te uz ispraćaj susjeda autobusom sele u Pulu. Kao udovica palog borca ona je u Puli dobila stan, a krenut će uskoro raditi u malenoj kvartovskoj prodavaonici. U gradu pod novom narodnom vlašću Grga susreće raznolike likove: starosjedioce, predstavnike prošlih vremena i doseljenike poput sebe, svakog od njih u svojim uvjerenjima i nastojanjima. Nalazi i prijatelja slične dobi, s kojim kroz dječačke avanture istražuje svijet i često špijunira odrasle uz redovite spačke.
„Die einen kommen, die anderen gehen…”
Iznimno živopisna i vrlo raspisana fabula zapravo se sastoji od svakodnevice u ondašnjim prilikama, poput događaja u susjedstvu, posjeta trgovini živežnih namirnica, šetanja psa, majke pozvane na konzultacije o sinu u školi, pripreme objeda ili odlaska na ples uz večernji program na ljetnoj terasi, no uvijek uz poruke o suživotu u tadašnjoj multikulturalnosti te preprekama, ali i prednostima koje ta iznimno kulturno bogata sredina pruža svojim stanovnicima. Otvara se i nova škola, brojni multilingualni susjedi zajedno slave Uskrs, a odaje se i počast palom borcu, Lucinu suprugu i Grginom tati, izgradnjom spomenika, koji se svečano otvara za Prvi maj.
„Puno puteva vodi na sve strane a samo je jedan pravi, Oj!”
Unatoč razlikama trg oko kojeg su svi smješteni, u dijelu grada koji nazivaju Blok sloboda, otkriva njihove bliske i suptilno postavljene odnose te koloplet njihovih karaktera koji su uvjetovani jezikom i dijalektima koje govore. Film daje plastičnu, živu sliku stvaranja nekoga novog društva čiji i stari i novi pripadnici sada traže svoje mjesto jedni među drugima. Ma koliko različiti svi oni bili, trg koji je središte radnje, što je današnja Scalierova ulica – pretežito između Varaždinske i Ozad Arene, otkriva njihov prisan i slojevit suživot u kojem balansiraju između vjerskih običaja i svetkovanja, slavljenja narodnooslobodilačkih obilježja poput plesanja partizanskog (kozaračkog) kola ili zajedničkih radnih i zabavnih akcija.
„No me son fato fregar né dai Austriaci, né dai fascisti, e non me farò fregar gnanche da i drusi (drugovi).”
S vremena na vrijeme uključuje se javno radioemitiranje kroz megafon postavljen na usjeku zidina Arene. S njega se čuju ideološke poruke nove vlasti i implementacije Komunističke partije, uz poticanje na zajednički rad i doprinos društvenoj obnovi, jačanje socijalističkog duha u borbi protiv fašizma, neprijatelja i okupatora. Izvrstan doprinos živopisnim dramskim obratima i odličan scenografski element čine parole napisane crvenom bojom, na zidovima okolnih zgrada poput „Uniti per la pace” ili „Vogliamo la Jugoslavia”. Osim natpisa, pokliče čujemo na različitim jezicima i narječjima, u raznolikom kontekstu, kao uzrečice, dijelove mnogih pjesama ili svečanih govora otvaranja. Te su replike iz filma, navedene u što je više moguće izvornom jeziku u kojem ih likovi izgovaraju, između odlomaka ovog teksta.
„Religija je opijum za narod!”
Vrlo je bogat i kvalitetan i glumački ansambl, mnogih renomiranih glumaca ondašnje Jugoslavije poput Nede Arnerić, Milene Dravić, Zvonimira Lepetića i Đure Utješanovića uz izvrsne glumačke izvedbe svih redom, posebno dječaka Maria Voštena u ulozi Grge. Ritam filma je izvrstan, a tijek iz jednog prizora u drugi, kojim je oslikana svakodnevica stvaranja SFRJ na teritoriju Pule, ima odličan balans trajanja, s dobro postavljenom i komičnošću i karikaturalnošću stvarnih karaktera te solidnim dramskim nabojem.
„Eco coss’ che ne ga portà la vostra borba: un caval, un italian vendudo, un prigioner tedesco, un matto… e tutti quanti in fila indiana.”
Zapravo je ansambl svih karaktera kao i splet radnje koju izvršavaju, a samim time i ovaj uradak, nešto zbog čega film „Na istarski način” predstavlja značajan doprinos hrvatskoj kinematografiji, oslikavajući širu sliku socijalnih promjena u poslijeratnoj Istri kroz osobne, žive odnose likova. Svi zainteresirani za povijesna previranja, društvene odnose i slojevitu kulturnu baštinu regije pronaći će tu mnogo zanimljivih detalja, simbola, glazbe i prikaza situacija, s vrlo dobro postavljenom intertekstualnom notom, pored izvrsne ideje i realizacije narativa u slici.
