Sinopsis
„Canary Black” akcijski je triler u kojem je Hrvatska ne samo lokacija već i aktivni dio priče, što potvrđuje činjenica da glumi samu sebe. Film je sniman u Zagrebu i Rovinju, gdje je Rovinj poslužilo kao dvojnica Tokija, što govori o vizualnoj prilagodljivosti istarskih gradova. Radnja filma prati agenticu CIA-je koja, ucijenjena otmicom supruga, mora izdati vlastitu agenciju kako bi ga spasila. U utrci s vremenom bježi i od CIA-je i od zločinaca, dok Zagreb i Rovinj postaju poprišta spektakularnih potjera i napetih obračuna.
Detalji
Originalni naslov: Canary Black
Godina: 2024.
Zemlja produkcije: Velika Britanija
Produkcija: Anton, MP Film Production, Off The Pier Productions, Sentient Entertainment
Režija: Pierre Morel
Glavni glumci: Kate Beckinsale, Saffron Burrows, Rupert Friend, Ben Miles, Andrei Lenart, Emma Gojković, Dominik Čičak, Goran Kostić
Filmske lokacije u Istri: Rovinj
Ostale lokacije: Zagreb
Osvrt
CANARY BLACK, režija Pierre Morel, 2024.
ELEGANTNA AGENTICA U CRNOM
Nakon opasne misije u Tokiju CIA-ina agentica Avery Graves vraća se u Hrvatsku kako bi proslavila godišnjicu braka sa svojim suprugom Davidom. Iza hladne vanjštine krije se usamljena žena koju je još kao tinejdžericu oblikovao njezin mentor i jedina osoba kojoj doista vjeruje – šef CIA-e, Jarvis Hedlund.
Poslovni uspjesi u Tokiju, kao i pohvale koje je dobila brzo se uruše jer je David iznenada otet. Nepoznati otmičari traže da im dobavi ultratajni dosje pod imenom Canary Black, čija se prava narav otkriva postupno. Taj je dokument navodno skriven u zubu zatvorenika kojeg čuva CIA. Avery namami agenta zaduženog za zatvorenika i nasilno se dočepa zatvorenikova zuba, no on je prazan, a ona nema dosje.
Sada odsječena od svog tima, ostaje sama i mora bježati jer je tim promašenim postupcima postala lovina. CIA smatra da je ona izdajica, a otmičari misle da skriva dosje. Hrvatska tajna služba, udružena s CIA-om, također joj je za petama. Avery se okreće svojim kontaktima iz podzemlja tražeći pomoć pri nalasku obavještajnih podataka koje otmičari žele. Vrijeme curi, a Davidov život visi o koncu. Dok je izdaju na svakom koraku, Avery se nađe u smrtonosnoj utrci za isporukom otkupnine koja bi mogla izazvati globalnu krizu, mora pronaći dosje ili osobu kako bi spasila čovjeka kojeg voli i preživjela lov na samu sebe.
Također pod redateljskom palicom Pierrea Morela, ovaj je akcijski triler zapravo remake filma „Taken” (kod nas prevedenog kao „96 sati”) u kojem bivši agent CIA-e (tada Liam Neeson) progoni negativce koji otmu njegovu kćer tinejdžerku, a kasnije (u sljedećim nastavcima) otmu i glavnog junaka i njegovu suprugu.
U središtu radnje filma „Canary Black” jest špijunka s vrlo specifičnim vještinama (prema nekim testovima, Avery ima iznimnu toleranciju na bol) koja mora spasiti otetog muža, koji ne zna ništa o njezinoj špijunskoj karijeri. Promjena protagonista u protagonisticu od prvobitne verzije donosi poboljšanje u mnogim tehnološkim inovacijama i društvenim aktualnostima, no narativ se doima generičkim. S nekoliko veselih replika u kojima protagonistica kori svoje protivnike zbog korištenja uvredljivog izraza „kučka” prema njoj, na radnom mjestu iznimno razvedrava i komunicira aktualne društvene teme. Pri kraju uratka fabula podsjeća na radnju filma „Gospodin i gospođa Smith”, što se opet čini kao nešto što smo već vidjeli.
Morel ponovno pokazuje vještine režiranja i tajminga akcijskih scena, osobito u napetim automobilskim potjerama koje se odvijaju ulicama neimenovana europskog grada, a snimljene su pretežito u centru Zagreba i Ljubljane. Režija je dinamična, a glumačka postava funkcionalna. Beckinsale dobro gradi svoj lik hladnokrvne junakinje, dok njezina snažna čeljust i odlučan pogled dominiraju. Većinu vremena koristi američki naglasak iako se u situacijama kada se prerušava prebacuje u britanski, svoj izvorni.
Fizički zahtjevne scene borbe i vratolomne kaskaderske sekvence – posebno prizor kad Avery visi s masivnog drona koji je doprema na vrh zgrade u kojoj su poslužitelji s traženim podacima, izvodili su profesionalci, ali u srednjim i krupnim planovima Beckinsale sama trči, skače i ulazi u obračune. Unatoč šakama te metcima koji lete na sve strane, njezin izgled ostaje gotovo netaknut: tek pokoja modrica ili ogrebotina nagovještavaju fizičke obračune. Njezina većinom vremena uska, funkcionalno-nefunkcionalna odjeća i obuća – cipele na petu u kojima trči kao da su tenisice, pripijene jakne te elegantan kožni kaput čokoladne boje, koji je od supruga dobila kao dar za godišnjicu braka na početku filma, iznimno dobro izgledaju i vrlo su efektni, ali se zaista neobično žustro kreće u takvoj garderobi.
Ono što je realno i zapravo vrlo efektno s obzirom na njezin vizualni izgled jest da je Avery daleko od neuništive svemoguće junakinje koja zaista prolazi emocionalno zahtjevno i fizički iscrpljujuće razdoblje u kojem više ne zna kome može vjerovati. Vizualno, film pruža konzistentnu akcijsku pozadinu – pucnjavu i eksplozije, mahom noću – u paleti tamnih tonova, s povremenim bljeskovima narančastog svjetla i hladnim, neutralnim koloritom urbanih ruševina.
Sve to izgleda vrlo atraktivno, a junakinja čije akcije pratimo punokrvan je karakter, koja na kraju reagira iznimno nesentimentalno prema novim saznanjima o svom mužu, pokazujući time svoju rezolutnost i nepokolebljive stavove te nastavljajući izgradnju lika čvrste feministice koja se buni kad je suparnici nazivaju pogrdnim riječima. Narativni cliffhanger kojim film završava, kad njoj zasja nova, atraktivna ponuda za posao, obećava neke nastavke, o kojima se već priča. Tako njezina požrtvovnost, trud, ustrajnost i borba protiv zla napokon dobivaju realna priznanja otvarajući nove vidike, što je i dio izgradnje njezina lika. Time se djelomično i opravdava njezin većinu vremena uglancan izgled, unatoč stalnim borbama, jer je dosegla i mnogo toga ponad cilja koji si je zacrtala.
