Sinopsis
Serija „Clark” temelji se na životu švedskog kriminalca Clarka Olofssona i prva je Netflixova originalna kriminalistička serija iz Švedske. Snimana je u Litvi, Švedskoj i Hrvatskoj, a zanimljivo je da Pula u seriji glumi Beirut! Serija u šest epizoda prati njegov burni život, otmice i manipulacije. Olofsson je bio izravno povezan s pljačkom u Stockholmu 1973., nakon koje je nastao pojam stockholmski sindrom, prema emocionalnoj vezi između žrtava i otmičara.
Detalji
Originalni naslov: Clark
Godina: 2022.
Zemlja produkcije: Švedska
Produkcija: Bright Moving Pictures Sweden, AB Scandinavian Content Group
Žanr: akcijska komedija, drama, triler
Režija: Jonas Åkerlund
Glavni glumci: Bill Skarsgård, Vilhem Blomgren, Sandra Ilar
Filmske lokacije u Istri: Pula
Ostale lokacije: Rijeka, Zagreb
Osvrt
CLARK, režija Jonas Åkerlund, 2022.
SPEKTAKL KRIMINALA: INFLUENCER ISPRED VREMENA
Redatelj Jonas Åkerlund u filmskom je svijetu poznat po brojnim glazbenim spotovima, za Madonnu, U2, The Smashing Pumpkins, Beyoncé, Rammsteina i mnoge druge. U seriji „Clark” donosi bajkovitu i frenetičnu biografiju notornoga švedskog kriminalca Clarka Olofssona, koji je tijekom 1960-ih i 1970-ih bio medijska atrakcija. Svaka od šest epizoda, imenovana prema Clarkovim izjavama, odmah na početku ne skriva što jest: fikcionalizirana, stilizirana i namjerno iskrivljena, bajkovita verzija stvarnosti, snimljena prema istinama i lažima. No, ta serija nije samo zabavna fikcionalizacija stvarnih događaja već i komentar – izravan i neizravan – na to kako društva konstruiraju i održavaju mitove o „zločestim dečkima”. Olofsson je u tome bio pionir: celebrity gangster, medijski fenomen, prvi pravi šoumen zločina. Danas bismo ga vjerojatno zvali lifestyle brendom.
Narativ „Clarka” u mnogočemu je iz njegove glave, kako je on samog sebe vidio, a najviše kakvim je želio da ga drugi vide. Narcisoidan, sociopatski tip iskrivljene stvarnosti koji je oduvijek mislio da je iznad zakona, a kojeg je i pravosudni sustav Švedske više puta pustio da to i pokaže. Iz zatvora je izlazio gotovo kao na godišnji odmor, da bi ubrzo počinio novu glupost. Serija se trudi prikazati ga kao fascinantna antijunaka dok pritom ne nudi suočavanje s posljedicama njegovih djela kao ni njegovih koristoljubivih odnosa prema ljudima koji su ga voljeli. Iako se serija poigrava ironijom te svjesno pretjeruje, jasan je mit o gangsteru Clarku kao o modernom Robinu Hoodu – izvanjskom junaku koji je u stvarnosti prazna ljuštura.
Flešbekovi iz djetinjstva daju uvid u obiteljsko nasilje i disfunkcionalnu obitelj kao uzrok tih poremećaja kod Clarka, što je kroz njegov karakter i ponašanje izvrsno psihološki postavljena i obrađena teza, koja je narativno odlično stupnjevana. Kako godine odmiču, sve detaljnije upoznajemo njegovo brutalno djetinjstvo, ali i njegovu gangstersku okorjelost, što naravno, ne može opravdati gotovo stripovski portret koji pomalo simpatizira njegovu destruktivnost. Izvrsno je izvedena njegova nemogućnost nošenja s vlastitom prošlošću, konstantno izbjegavanje pitanja povezanih s time te intertekstualni dojam da on za samog sebe smatra kako je uistinu zaslužio biti sin zakletog pijanice i mentalno nestabilne majke, i time kao da samom sebi i opravdava svoje ponašanje.
Najpoznatiji događaj, talačka kriza u Stockholmu 1973., obrađen je karnevalskim tonom, poput šaljiva igrokaza. Činjenica da je taj slučaj inspirirao i kasnije iznjedrio pojam štokholmski sindrom a da Clarku smeta što pojam nije nazvan po njemu savršeno sažima njegovu osobnost: nadobudni ego veći od zločina koje je počinio. Clark Olofsson nije bio pametan zbog svojih zločina, bio je pametan jer je znao što masa želi, a to je šou. Sve to učinio je u izvrsno vrijeme iskoristivši medije koji su kriminal pretvorili u zabavu, kao i liberalnu ideologiju koja svemu daje drugu, treću i tako dalje šansu. Pri vrhuncu sebeljublja, okrunivši samog sebe ironijom na sustav, stekao je i diplomu novinarstva.
Åkerlund raskošno kolažira priču o čovjeku koji je istodobno bio sirovi nasilnik i karizmatični manipulator. Bill Skarsgård vrlo uvjerljivo igra lika koji je prikazan kao rock-zvijezda u svijetu kriminala – zavodnik, buntovnik, karizmatik. Ta se slika, vjerojatno Clarku najdraža, provlači kroz cijelu seriju bez stvarne kritičke distance. Nažalost, to nije problem samo švedskog društva 1970-ih već i današnjih sustava koji i dalje nagrađuju karizmu nad etikom, ne prepoznaju i ne reagiraju na štetnost dok ne postane prekasno.
Vizual serije je fantastičan, Skarsgårdova izvedba je sjajna, glazba i montaža su odlične. Filmski jezik serije nalazi se između stila i forme – živopisni kolorit, izvrsna kostimografija, crno-bijele snimke, animacije i slapstick komedija, što ritam čini zanimljivim. Sve to izvrsno interpretira narcisoidnog, emocionalno iskrivljenog protagonista, pa čak i romantizira njegovo bježanje od stvarnosti i ne priča priču o kriminalu, već epizode oblikuje kao da izrađuje vlog. Gledatelja se može lako uloviti kako se divi Clarku i s te je strane tu antiherojsku dinamiku Åkerlund izvrsno postigao i održao tonus do kraja. Ženske likove privlači Clarkov „dječački šarm” i vatreni temperament, što dodatno podcrtava apsurd perspektive postignutog lika: njegova toksičnost pretvara se u šarm, a manipulacija u karizmu.
Clarkov razvoj lika kao filmskog karaktera genijalno je izveden, ova je vrlo živopisna, dinamična i vrckasta serija zapravo izvrstan prikaz kompleksnosti kroz koje je nastao lik Clarka kakav jest, dok ispod svega stoji medijska priča o čovjeku koji je bio produkt svojega traumatičnog djetinjstva i društva koje mu stalno ponavlja: slobodno idi dalje, zabavljaš nas dok se dosađujemo, na tvojoj smo strani i želimo još.
