Sinopsis
Film „Čudotvorni mač” iz 1950. prekretnica je jugoslavenskog filma jer uvodi elemente fantasyja i horora u doba dominacije ratne tematike. Snimljen je u pulskoj Areni, a temelji se na narodnim bajkama „Baš-Čelik” te „Zlatna jabuka i devet paunica”. Režirao ga je Vojislav Nanović, a poznat je po raskošnoj produkciji, inovativnim efektima i prvoj distribuciji jugoslavenskog filma u SAD i Izrael. Film je stekao kultni status.
Detalji
Originalni naslov: Čudotvorni mač
Poznat i kao: The Magic Sword
Godina: 1950.
Zemlja produkcije: Jugoslavija
Produkcija: Zvezda Film
Žanr: fantastični, pustolovni
Režija: Vojislav Nanović
Glavni glumci: Rade Marković, Vera Ilić-Đukić, Milivoje Živanović, Marko Marinković, Mihajlo Paskaljević, Pavle Vuisić
Filmske lokacije u Istri: Amfiteatar (Pula)
Osvrt
ČUDOTVORNI MAČ, režija Vojislav Nanović, 1950.
SVIJET JE PUN ISKUŠENJA
U podugačkom nizu filmova snimljenih u Istri prvo mjesto zauzeo je danas već više nego kultni film „Čudotvorni mač” iz 1950., snimljen ni manje ni više nego u Areni. Uz Arenu, snimljen je i u slovenskoj Postojni.
Početno otvaranje scenom lova na snijegom prekrivenoj planini uvodi u to nešto toplo, obiteljsko i intimno, što će Nanović do samog kraja voditi kao jedan od glavnih motiva. Citirajući lik iz filma: „Ima jedno staro predanje”, točnije, ideja filma zasniva se na drevnoj narodnoj predaji sa snažnim elementima srpskog folklora. Redatelj, scenarist i montažer Vojislav Nanović tek je posthumno (1922. – 1983.) počeo biti cjenjeniji za svoj rad te se danas smatra jednim od najboljih scenarista s područja bivše Jugoslavije.
Dvorac kao čest pejzažni motiv u Srbiji, a u dvorcu bure u kojem je davno zarobljen slatkorječivi zlikovac, kako saznajemo kasnije iz priče Nebojšina djeda u trenutku kad mu unuk otkriva da je zapravo on taj koji je kao mali oslobodio Baš-Čelika iz okovanog bureta. Ostale elemente fantastične priče nećemo otkrivati, osim da su tu odlično utkani elementi „Robina Hooda” i „Mača u kamenu” u vrlo gusto i linearno narativno tkanje.
„Čudotvorni mač” izvrsna je Nanovićeva autorska, slobodna vizija srpske narodne bajke „Baš-Čelik”, koja se nipošto ne može okarakterizirati kao izričiti film za djecu. To je živopisan obiteljski film za sve uzraste, koji je postao apsolutni kult, ponajviše kao jedan od rijetkih SF filmova, zapravo filmska bajka s područja bivše Jugoslavije.
„Svet je pun iskušenja. Nailazićeš na mnoga i velika zla, ali ti se drži samo istine. Istina će ti biti najoštrije oružje.”
Iscrpno konstruiran i ritmički izbalansiranog toka, korpus radnje filma sagrađen je od klasičnih elemenata fantazije, s naglaskom na slavenske motive. Oko osnovnog se pokretača radnje – borbe dobra i zla izmjenjuju simboli poput junaka koji se nadmeću u borbi za svoju ljepoticu; zlikovca koji nadnaravnim silama pokorava pošten narod u svoje robove te otima tu istu ljepoticu pa je zatoči u svom mračnom zamku na brdu; starješina; kvrgava krezuba baba u spilji; kovanje oružja kojim će se čobani izboriti za svoju slobodu; jurišanje na neprijatelja; putovanje kojemu je cilj i učenje i oslobođenje itd.
Važan ritmički element, kao i iznimno filmični postupak upravo je to Nebojšino putovanje koje postaje središnji dio filma. Njegovo postupno otkrivanje puta kojim je saznavao kakve junačke poteze treba dalje povući kako bi bio sa svojom suprugom Vidom osnažuje njega kao lika koji kroz to proživi svoje životno iskušenje te postaje heroj koji povede narod u borbu za vlastito oslobođenje, dok je njemu osobno cilj te borbe ujedno i romantično ponovno sjedinjenje sa svojom dragom.
S obzirom na do današnjeg dana pozamašan razvoj dramskih predložaka koji nastaju oko entiteta muškog superjunaka i kroz taj se karakter gradi čitav narativ, posebno u američkoj mainstream kinematografiji najraskošnijih dometa (ovdje valja naglasiti da je „Čudotvorni mač” za ono doba u bivšoj Jugoslaviji film iznimno skupe produkcije u kojemu je sam Nanović činio čuda i mnoge režijsko umjetničke kompromise kako bi nadoknadio nedostatak sredstava), čobanin Nebojša može se povezati, a u kontekstu današnjeg filmskog prostora i vremena, i nadovezati u mnogim izuzetno modernim superjunacima, čak štoviše, mogao bi biti i jedan od njihovih preteča.
„Ali jedna nas muči tajna.
Tajna naša zavičajna.
Tajna teška veličajna.
Tajna trajna i očajna.
Daleko nam’ zemlja ode, sve imamo. Dvore, svode, tu su blaga, tu su zgode.
Al’ šta ćemo mili rode kad budale kolo vode?
Uto jada uto čuda, pameti ih uči luda!”
Estetika uratka, posebno kostimografija podsjeća na sovjetske filmove, dok su vizualno, ali i zvučno izvrsno ukomponirani svi elementi, pa i orijentalni trbušni ples na dvoru, u drugom planu iza dvorske lude, čiji je domišljati citat, nalik pripjevu, prethodno naveden.
Režijska rješenja, poput korištenja donjih rakursa kojima se povećava neizvjesnost, kao i vješto režirane viteške borbe mačevima i jurišanje te gotovo magično korištenje filmske rasvjete (kad se govori o ovom filmu, treba imati na umu da je to početak pedesetih godina prošlog stoljeća), izvrsno naglašavaju dramatičnost situacija i emotivnost likova.
Glumačke izvedbe s posebnim naglaskom na pomno razrađen scenski pokret svakog lika iznimno pridonose atmosferizaciji i ambijentalnosti života bajkovitih stanovnika planina, špilja ili na dvoru. U tehnološkim rješenjima, kao i s umjetničko konceptualnoga gledišta ovaj kultni uradak sedme umjetnosti definitivno je u ono doba stajao uz rame holivudskim uradcima, dok dubok dojam koji ostavlja i danas navire vrlo polako i sigurno, gradeći izvrstan tempo.
