Sinopsis
„Hotel Pula” redatelja Andreja Korovljeva snimljen je prema istoimenom romanu Vladimira Stojsavljevića. Smješten u kultni pulski hotel, poznat i po disko-klubu iz zlatnih dana punka, film donosi priču o ratnom izbjeglici koji se u poratnoj Istri pokušava snaći među novim ljudima i uspomenama. U središtu radnje je i tiha, nježna ljubavna priča između dvoje ranjenih ljudi koji se pronalaze u vremenu nesigurnosti. Film okuplja niz poznatih domaćih glumaca i brojne statiste iz Pule. Film je prikazivan na brojnim međunarodnim filmskim festivalima te višestruko nagrađivan.
Detalji
Originalni naslov: Hotel Pula
Godina: 2023.
Zemlja produkcije: Hrvatska
Produkcija: Kinematograf
Žanr: drama
Režija: Andrej Korovljev
Glumci: Nika Grbelja, Ermin Bravo, Antonio Scarpa, Nika Ivančić, Lav Novosel, Petra Blašković
Filmske lokacije u Istri: Pula
Osvrt
HOTEL PULA, režija Andrej Korovljev, 2023.
IZBJEGLICA I BUNTOVNICA U PULI BEZ RAZGLEDNICE
Pulski film „Hotel Pula” redatelja Andreja Korovljeva otvorio je 2023. godine sedamdeseti Pula film festival. U središtu je radnje istoimeni hotel kao simbol svjetova koji su u njemu obitavali i sudarali se tijekom turbulentnih 1990-ih: dok je u podrumu hotela vrištala alternativna punk-scena, nadzemni su dijelovi hotela iznad Gortanove uvale u ratnim godinama privremeno bili pretvoreni u dom za izbjeglice.
Mahir, izbjeglica iz Bosne, živi povučeno, noseći u tišini traumu rata koju ni s kim ne dijeli. Lokalna tinejdžerica Una bijeg iz disfunkcionalnog i kaotičnog doma u kojem majka pije, a otac je nestao u Italiji, traži u izlascima i svirkama u klubu hotelskog podruma. Mahirovu depresivnu monotoniju prekida pogled na mladu djevojku s hotelskog balkona, a potom i neočekivan susret s Unom. Iz dvaju svjetova koji se teško razumiju, njih dvoje započinju vezu koja je više od privlačnosti: za Mahira to je pokušaj povratka u mladost, a Una tako pronalazi slobodu i pobunu. No društvene, kulturne i emocionalne razlike jače su od onoga što ih privlači. Mahira sustiže prošlost kroz lik Vahide, dok Una pokušava shvatiti nešto što nadilazi njezino mladenaštvo.
Korovljev, osobiti kroničar skrivene, potisnute i marginalizirane strane Pule i njezinih stanovnika, i u svojem dugometražnom igranom prvijencu ostaje vjeran dokumentarističkom senzibilitetu s jasnom autorskom linijom. Tu zajedno s direktorom fotografije, Stankom Hercegom, mapira autentične i prepoznatljive dijelove grada koji nisu ušminkani za turističke razglednice, čime dobiva stvarne atmosfere i kontraste, sliku grada Pule kakav on jest, a posebice kakav je nekad bio. Uz nekoliko sitnijih, gotovo neprimjetnih, onima koji nisu poznavatelji detalja Pule, anakronizama u slici, vješto „premotava” vrijeme na ono doba, tako priču gradi na atmosferi i slojevima Pule, koja je istodobno kulisa i sudbina kao i izuzetno važan, sveprisutan lik ovoga dramskog zapleta.
Film „Hotel Pula” djelomično je nastao prema romanu „Pula” Vladimira Stojsavljevića Vakija (scenarij filma potpisuje Ivan Turković Krnjak), koji donosi kompleksnu priču o ljubavi srednjoškolke i od nje znatno starijega bosanskohercegovačkog izbjeglice. Na toj ljubavnoj priči izgrađen je širi portret Pule 1990-ih kao mjesta koje je otvoreno za izbjeglice, ali ne nužno i posve prihvaćajuće. Lokalni patriotizam, čak i bez agresivnog nacionalizma, može poprimiti isključive oblike, što Mahir osjeća na vlastitoj koži dok pokušava pronaći posao i svoje mjesto u novoj sredini, što je tu izvrsno prikazano.
Kako bi sam redatelj u jednom intervju rekao: „Da, bili smo tolerantni, ali to je daleko od dovoljnog, trebali smo podijeliti svoj život s njihovim”, pri čemu nadodaje važnost Uninih reakcija na rođendanskoj zabavi, poručujući da je to smjer u kojem se trebaju odgajati i učiti nove generacije. Naime, sama floskularna tolerancija bez stvarnog djelovanja nije dovoljna, a često je i kontraproduktivna. Izvrstan konstrukt Unina karaktera naslonjen na Mahirov karakter gradi dramski zaplet, a u kontekstu osobe Una predstavlja Pulu, samo što je još psihološki nezrela za ono što bi Pula „kao osoba” mogla dati jednom istraumatiziranom, ispaćenom čovjeku čiji je život agonično iščekivanje smrti, koji je kroz nju ugledao svjetlo.
Tu dolazimo do ljubavne priče između Mahira i Une, zapravo dramskog naboja između dvaju središnjih likova. Iako iskreno i vrlo srčano odigran, njihov odnos ostaje pomalo plošan te se oslanja na opća mjesta: mlada buntovnica spetlja se sa šutljivim istraumatiziranim mistikom sa sela. Naravno, nedostatak dubine njihova odnosa rezultat je Unine nezrelosti, ali i Mahirova poleta da se uzdigne iz svog sivila, no uz dublju karakterizaciju tih prepoznatljivih ličnosti, film je mogao biti emocionalno snažniji, a k tome i njihova priča puno dirljivija i dublja.
S obzirom na same umjetničke odluke režijski postupci, pa tako i scenoslijed tu su iznimno povezani, zapravo su sjedinjeni s prostorom i vremenom te bi u određenim situacijama mogli biti nejasni gledateljima koji ne poznaju kultne pulske lokacije na kojima je film snimljen. Vjerojatno je to dio diskrepancije između pisanog romana i filmičnosti teksta scenarija, posebno za gledatelje koji ne poznaju priču u svojoj srži i koji je ne osjećaju kroz sjećanja.
Mnoge operativne elipse tu postaju stilističke te predstavljaju osobiti jezik filma kojim kao da se umjetničkom odlukom izostavio dio fabule, ne toliko u montažnom procesu raskadriravanja samog prizora, već pri povezivanju scena radi ostvarenja unutarnje logike narativa. To može zbuniti gledatelje koji nisu „na vlastitoj koži” osjetili događaje iz filma ili koji nisu čitali roman. No unatoč tome „Hotel Pula” iznimno je važan doprinos regionalnoj kinematografiji, ali i snažan film o prostoru, identitetu i rascjepima koje rat ostavlja iza sebe te je igrani film o događajima, stanjima i vremenu koji još uvijek žive u mnogim stanovnicima Pule i okolice.
