FILMovi - Kelly’s Heroes

KELLY’S HEROES, režija Brian G. Hutton, 1970.
ANTIRATNI POHOD NA ZLATNE POLUGE

Izuzetno zabavan, neobičan ratni film iz 1970. godine domišljato je režiran ratni spektakl s elementima avanturističke komedije. Iz mora ozbiljnih i tvrdih ratnih drama (hrvatski prijevodi uključuju i inačice „Kellyevi junaci” i „Kellyjevi heroji”, među kojima je „Zlato za odvažne” i mimetički i semantički izvrstan i istovremeno točan prijevod u duhu hrvatskog jezika, a i prema premisi filma) ističe se opuštenom i otkačenom atmosferom te nezaboravnim, kultnim akcijskim scenama i inteligentnim pristupom satiri američkoga vojnog mentaliteta.

Radnja se odvija tijekom Drugoga svjetskog rata, kada bivši američki poručnik Kelly od zarobljenoga njemačkog pukovnika slučajno saznaje za skladište zlatnih poluga skriveno u banci u francuskom selu, duboko iza neprijateljskih linija. Kelly raznolikim načinima okuplja šaroliku skupinu suboraca za neautoriziranu osobnu, tajnu operaciju koja prerasta u ludu, improviziranu vojnu invaziju. On i njegov vod ironičnih junaka uskoro kreću na konačni obračun s njemačkom tenkovskom jedinicom Tiger, koja čuva banku. Pritom su svi udruženi jednako paranoični da će oni drugi, udruženi s njima, prije njih dospjeti do zlata.

Glavni likovi su Clint Eastwood u ulozi samozatajnog, proračunatog vođe Kellyja, koji zadržava svoju prepoznatljivu hladnokrvnu karizmu. Telly Savalas cinični je narednik Big Joe, koji u početku prigovara, ali se uskoro u potpunosti predaje zadatku. Donald Sutherland kao Oddball, drogirani zapovjednik američkog tenka Sherman, u stilu hipija, nekih gotovo dvadesetak godina prije vremena hipija, s mrtvom ozbiljnošću, vozeći se na tenku rezignirano izgovara „Uvijek s negativnim valovima, Moriarty.”

Izuzetno dobro karakterno postavljeni i suprotstavljeni likovi, uz pomno dresirane setove s puno scenografskih detalja izgrađuju odličnu atmosferu. Glumačka je izvedba autentična, a svi likovi, od protagonista do epizodnih pojava, vrlo su dobro konstruirani i razrađeni. Njihovi odnosi, reakcije i karakterne crte stupnjevito su istkali ovaj narativ slojevite i kompleksne premise, koji je realiziran s iznimnim režijskim konceptom. Film drži odličan ritam obzirom na to da se u slici bavi isključivo ratovanjem, u 143 minute trajanja.

Don Rickles pohlepni je opskrbni časnik Crapgame, a Carroll O’Connor tumači urnebesnog i maničnoga generala Colta, koji likuje i trijumfira, dok nema pojma što postrojbe kojima je nadređen rade na terenu njemu iza leđa. Jeff Morris tvrdi je teksaški vojnik Cowboy, a Len Lesser narednik Bellamy kojeg Oddball uspije nagovoriti da se njegova oklopna jedinica pridruži akciji. Mladi Harry Dean Stanton brzi je i spretni punjač mitraljeza Willard, dok je Karl Otto Alberty njemački tenkist, koji u završnoj sceni filmu daje iznenađujuće antiratnu notu. 

Film je snimljen samo tri godine nakon Leoneova klasika „Dobar, loš, zao”, da bi Hutton već tad odao počast kultnoj sceni i našao načina da tri glavna junaka, riskirajući živote, hodaju ulicom ispred tenka, dok na soundtracku svira Morriconeov riff. Taj je prizor zapravo puno jači izvan ovog filma nego unutar njega jer je sulud i kad bi se izdvojio, bio bi rupa u scenariju, ali izvrsno funkcionira u ovom kontekstu jer je legendaran. 

Balans između satirične komedije i ratne akcije izvrsno je postignut. Scene borbi, naročito scena s minskim poljem te konačna bitka u francuskom selu Clermontu, snimljena u Vižinadi, režirane su iznimno napeto, s dozom vizualne igre koja djeluje stripovski. Završna bitka koja započinje (lažnom) zvonjavom crkvenog zvona kako bi tenk prišao što bliže, pa se nastavlja borbama licem u lice te uličnim borbama i tenkovima, poslužila je kao inspiracija Spielbergovom „Spašavanju vojnika Ryana” iako kod Huttona ima mnogo više šarma, bogata scenskog pokreta i neposrednosti.

Glazba sa zvučnika koja svira s Oddballova tenka dok prilaze kamenim kućama i probijaju zidove može se protumačiti na mnoge načine, kao plašenje ili pak opuštanje protivnika ili za opuštanje napadača. No, definitivno se može povezati sa mnogim kultnim scenama ratne strategije u filmovima nastalima kasnije, kao primjerice inspiracija za scenu napada helikoptera uz Wagnerov „Kas Valkira” u Coppolinoj „Apokalipsi danas”.

Vizualni dojam filma vrlo je uvjerljiv, a izvrsni široki kadrovi snimatelja Gabriela Figueroa od prostora su napravili kulisu iznimne filmičnosti, uz živ, prirodan kolorit. Glazbu potpisuje Lalo Schifrin, s prepoznatljivim jazz i funky temama, dok je naslovna pjesma „Burning Bridges” Mikea Curba, stilski posve neobična za ratni film, nostalgično šarmantna te zaobljava i omekšava ratne taktike.

Ismijavajući vojnu hijerarhiju, glorificiranu čast i rigidna pravila rata, film „Kelly’s Heroes” nudi priču o grupi vojnika vođenih jednostavnom motivacijom – pohlepom. No uza sav humor, u podtekstu se snažno osjeća antiratna poruka: rat je kaos u kojem preživljavaju najlukaviji, a ne najhrabriji. Film je ovo za opuštanje, smijeh i dobru dozu akcije poduprtu subverzivnom kritikom te je, kako i sam hrvatski naslov kaže, zaista i doslovno i metaforičko zlato.