Sinopsis
Film „Maršal” redatelja Vinka Brešana, rađenog prema scenariju koji potpisuju on i otac Ivo Brešan, predstavlja satiričnu komediju smještenu na malom dalmatinskom otoku. Radnja prati policajca Stipana koji stiže riješiti misteriozne pojave. Navodno se na sprovodu lokalnog komunista pojavio duh Josipa Broza Tita. Umirovljenici i borci narodnooslobodilačkog rata, predvođeni Marinkom Čičinom, iskorištavaju taj fenomen da pokrenu „socijalističko-spiritistički turizam” i privuku turiste. Film se bavi temama nostalgije, eksploatacije ideologije i religioznih folklornih elemenata, u duhu kritike kapitalističke instrumentalizacije prošlosti. Kad je riječ o domaćoj publici, „Maršal” je dosegnuo preko 100 000 gledatelja te osvojio Veliku zlatnu Arenu u Puli i niz međunarodnih nagrada, uključujući priznanja iz Berlina i Karlovih Vary.
Detalji
Originalni naslov: Maršal
Poznat i kao: Marshal Tito’s Spirit
Godina: 1999.
Zemlja produkcije: Hrvatska
Produkcija: Hrvatska radiotelevizija (HRT), Interfilm
Žanr: komedija, satira
Režija: Vinko Brešan
Glavni glumci: Dražen Kuhn, Linda Begonja, Ilija Ivezić, Ivo Gregurević, Boris Buzančić, Bojan Navojec, Predrag Vušević, Ksenija Pajić
Filmske lokacije u Istri: Svetvinčenat
Ostale lokacije: Osor (Cres)
Osvrt
MARŠAL, režija Vinko Brešan, 1999.
ČUVAJTE MI BRATSTVO I JEDINSTVO K’O ZJENICU OKA
Drugi dugometražni uradak hrvatskog redatelja i scenarista Vinka Brešana iz 1999. godine, pisan u scenarističkom tandemu s njegovim ocem Ivom Brešanom, prema kultnoj se personi jugoslavenske i svjetske povijesti, drugom Titom kao i s njegovom popularnošću i statusom u doba nakon Domovinskog rata, odnosi s brešanovski prepoznatljivom kombinacijom podsmijeha i nostalgije. U Hrvatskoj je film vidjelo više od 100 000 gledatelja, a na Pulskom je filmskom festivalu 2000. godine nagrađen Velikom zlatnom Arenom. Dobio je i brojne međunarodne nagrade, među kojima su one s Festivala u Berlinu i Karlovym Varyma.
Radnja „Maršala” smještena je na dalmatinski otok, zaboravljeni komad stijene usred Jadranskog mora. Grupa staraca boraca, članova SUBNOR-a, ljudi nekoć velikih povelja, a danas malih penzija, na otok dolaze pokopati jednog od svojih. Oni su na sprovodu vidjeli i doživjeli nešto o čemu ne žele jasno govoriti, dok otokom počinju kolati glasine kako se ukazuje duh Josipa Broza Tita. Mladi policajac Stipan dobiva zadatak doći na otok, ispitati situaciju i smiriti narod, a najvažnije od svega jest ne praviti od toga halabuku jer galama, u ovakvim slučajevima, preraste u skandal.
U rekonstruiranom hotelu, nekadašnjem sjedištu lokalnog komiteta, sada s lažnim palmama i turističkom ponudom za treću dob, bivši komesar Marinko saziva konspirativni sastanak sa starim drugovima. Tako se, na tom osamljenom mjestu između realnosti i zaborava gdje je vrijeme odavno stalo, odvija tragikomična partizanska eshatologija: prošlost se vraća, ali kao fantom, ne kao heroj. Gradonačelnik i lokalni tajkun Luka, unatoč svojoj reputaciji antikomunista, vidjevši u tome priliku za brzu zaradu, promptno organizira titoističke manifestacije na otoku kojima je namjera privlačenje komunističkih hodočasnika i pokretanje političkog turizma. Marinko i njegova družina ipak imaju ozbiljnije namjere – novu narodnu revoluciju i preuzimanje vlasti.
Kod Brešana sve je dio istog kruga u kojem nema svetih ni pošteđenih: prošlost ne može umrijeti, sadašnjost ne uspijeva zaživjeti, a za budućnost se ne zna ni gdje se nalazi ni kamo ide. U toj tragikomediji naroda sarkazam je posljednji oblik moralne higijene. S jedne strane, starci, drugovi u partizanskim odorama, oslabjeli u tijelu, ali nepopustljivi u retorici, žive u mitologiji vlastitih zasluga, koja nalikuje na starački dom ideologije. S druge strane, današnji gospodari stvarnosti, tajkuni, politički prebjegli aparatčici i domoljubni licemjeri s privatizacijskim portfeljima pod zastavom antikomunizma, s figom u džepu a kravatom oko vrata, blagoglagoljivo devastiraju stečene društvene tekovine, koristeći društvene slabosti u osobnu korist. Budućnost utjelovljuje nadrogirana, apatična, jezično osakaćena i idejno obezglavljena omladina.
Ova kombinacija komedije situacije i komedije karaktera skladan je spoj humora, satire i podsmijeha, koja posebice za doba kad je nastala, iskazuje nevjerojatnu hrabrost istupa i snažno provocira sve redom. Među domišljatim su scenarističkim podvizima vješto utkani brojni elementi ljudske gluposti, ideoloških stremljenja, tradicije, nasljeđa, nostalgičnih prisjećanja na nekadašnje događaje i životne navike te pjesme i narodni običaji. Priča se također na satirički način bavi i religijskim fenomenom ukazanja, balansirajući između mistike ukazanja i komunističkih ideala kulta ličnosti. Određene sličnosti s Brešanovim dugometražnim prvijencem „Kako je počeo rat na mom otoku” (čiji su također scenaristi otac i sin Brešan) vrlo su očite, koji je radnjom isto smješten na otok.
Za poznavanje dubljeg konteksta, tamo gdje ga uopće ima u ovom konglomeratu, kao i za razumijevanje velikog dijela situacija, posebno danas, nakon više od 25 godina od završetka Domovinskog rata te više od četrdeset godina od smrti druga Tita, potrebno je poznavati komunistički i postkomunistički kontekst Hrvatske i Jugoslavije, ali i šire područje opće kulture, informiranosti i televizije. Parodije su mnogostruke, no nisu sve jednako smiješne, poput pojave dvojca istražitelja Mulderić i Skulić iz UNS-a, koji je istodobno blesavo suvišan, ali je njegova glupost kao takva nedovoljno scenaristički iskorištena.
Brešanov režijski koncept zreliji je nego u „Kako je počeo rat na mom otoku”, a karakteri likova istančaniji te je narativ odlično konstruiran kao razvojna linija šarolikog kolopleta karaktera, koji velikim dijelom jesu stereotipi, no ipak su njihovo međudjelovanje i odnosi dobro postavljeni. Uz često korištenje donjih rakursa, s naglašenim humorom tijela i scenskog pokreta te spretnim korištenjem pokliča i socijalističkih parola, film ugodno teče, ne gubeći na ritmu. Završnica filma koliko je isforsirana toliko je i savršena upravo za uradak ovakve razine podsmjehivanja, osobito gledano u kontekstu vremena kad je nastao. Prema filmu je 2011. izvedena istoimena opera Silvija Foretića.
