Sinopsis

Predprodukcija filma „Red Tails” započela je u siječnju 2009., nakon izviđanja lokacija diljem Europe i SAD-a, dok su snimanja vođena tijekom 2009. u Češkoj i Hrvatskoj. Film koji je režirao Anthony Hemingway, a producirao George Lucas preko Lucasfilma uz Fox, prati „Tuskegee Airmen”, hrabre afroameričke pilote zrakoplova P-51 Mustang, koji se bore protiv nacista i rasizma u zrakoplovstvu. Premijerno je prikazan 2012. nakon dodatnih snimaka i promjena režije iz opravdanih produkcijskih razloga. Producent filma, koji je produciran kroz njegovu tvrtku Lucasfilm, bio je i George Lucas. Devet dana prije američke premijere projekt je prikazan u Bijeloj kući uz prisutnost predsjednika Baracka Obame i preživjelih pilotskih veterana.

Detalji

Originalni naslov: Red Tails

Poznat i kao: Crveni repovi

Godina: 2012.

Zemlja produkcije: SAD

Produkcija: Twentieth Century Fox, LucasFilm, Pakt Media, Partnership Pictures

Žanr: drama, avanturistički, ratni

Režija: Anthony Hemingway

Glavni glumci: Cuba Gooding Jr., Gerald McRaney, David Oyelowo, Nate Parker, Gerald McRaney, Terrence Howard, Michael B. Jordan

Filmske lokacije u Istri: Draguć, Grožnjan, Motovun, Rovinj

Ostale lokacije: Prag, Italija, Hamilton Air Force Base, Novato u Kaliforniji, Lucasfilm Studios – Skywalker Ranch, San Rafael u Kaliforniji, Shreveport u Louisiani

Osvrt

RED TAILS, režija Anthony Hemingway, 2012.
NEBESKI HEROJI KOJE HOLLYWOOD SKORO NIJE HTIO

„Domoljuban, šovinistički, staromodan, otrcan i inspirativan za tinejdžere” – tako je George Lucas, jedan od izvršnih producenata, opisao „Red Tails” u gostovanju u kasnonoćnoj satiričnoj emisiji „The Daily Show” Jona Stewarta. Film o afroameričkim pilotima iz Drugoga svjetskog rata Lucas je snimio o vlastitom trošku jer holivudski studiji nisu htjeli financirati akcijski spektakl s pretežno crnačkom glumačkom postavom.

Tuskegee Airmen, poznati i kao „Red Tails”, bili su prva skupina afroameričkih borbenih pilota u povijesti američkoga ratnog zrakoplovstva. Unatoč sustavnom rasizmu i netrpeljivosti unutar vojske tijekom Drugoga svjetskog rata pokazali su se iznimno uspješnima: štitili su bombardere, rušili neprijateljske zrakoplove (uključujući i revolucionarne Messerschmitt Me 262) i zadobili poštovanje čak i pilota bijelaca, koji su ih isprva prezirali.

U doba kada su „studije” tvrdile da crnci „nemaju kapacitet upravljati kompleksnim strojevima”, Red Tails doslovno su i simbolično preokrenuli priču. Njihov uspjeh opovrgnuo je sramotnu rasističku „studiju” američkoga Ratnog koledža iz 1925., koja je tvrdila da crncima nedostaju inteligencija, hrabrost i sposobnost za borbu. Toliko su dobro štitili američke bombardere da su ih piloti namjerno tražili kao pratnju. Jedna od replika u kojima su se oni pred svojim nadređenima pokušavali, uz iznimno poštovanje autoriteta i vojne hijerarhije, samo postaviti na poziciju koja im pripada, tako da se o njima i njihovim angažmanima ne gleda tek kroz predrasude jest:

„Ako je ‘arogancija’ jedina riječ kojom me ljudi sada opisuju, rekao bih da napredujem.”

Radnja se fokusira na odnose unutar 332. eskadrile s bazom u Italiji. Joe „Lightning” Little impulzivni je karizmatični pilot koji često krši pravila, dok je njegov zapovjednik Marty „Easy” Julian odmjereni sklon samoprijekoru, a utjehu traži u alkoholu. Njihov odnos čini emocionalnu srž filma. Dijalozi su često kruti, a emocionalni odnosi likova jednostavni, uz pomno namještenu, usporednu narativnu nit o Lightningovoj ljubavnoj priči, čija je sudbina, što uslijed slučaja, što uslijed njegova borbenog karaktera koji ne miruje, tragična. No, ako ćemo iskreno, ratni filmovi tog doba nisu bili znatno dublji. Umjesto drame o rasnoj nepravdi, ovaj Lucasov osobni projekt film je ratnog žanra, usredotočen na zračne borbe i vizualni dojam, koji je spremao gotovo 25 godina.

Glavninu filma čine napete sekvence lova na neprijateljske zrakoplove, snimane iz prvog lica, uz minimum dijaloga i klasičnih „motivacijskih govora”. Film briljira u scenama zračnih bitaka i sve je to montažno iznimno dobro uspostavljeno. CGI možda nije posve estetski uvjerljiv, ali pruža dojam adrenalinske vožnje uz eksplozije, brze manevre, lupinge i uzlijetanja. Tko voli ratne kronike, pronaći će sebi poznatu estetsku zonu. Lucas, poznat po svojoj opsesiji zračnim borbama, priznaje da su mu klasici poput filma „Krila” (1927.) služili kao inspiracija još i za „Ratove zvijezda”. 

Glumačka postava je impresivna: Terrence Howard i Cuba Gooding Jr., koji je glumio i u ranijoj HBO-ovoj verziji iz 1995. Lik generala Luntza, jedan od rijetkih bijelih likova u filmu, izmišljen je te simbolizira otpor unutar vojnih struktura. Narativ solidno i stupnjevano dodiruje duboko ukorijenjeni rasizam u američkom društvu: od isključenja iz časničkog kluba do otvorenog vrijeđanja i institucionalne diskriminacije.

Dramski je sadržaj podređen vizualnom dijelu te se u kontekstu toga može reći da filmu nedostaje punine dramskog naboja te da je intencija bila to nadomjestiti iznimno uglancanom slikom. Tako prelijepa slika za jedan ratni film može predstavljati taj (pre)snažni entuzijazam ratnika, nešto što je teško povezati, barem iz šireg konteksta, sa životnim ciljevima mnogih mladih ljudi današnjice. No, sveukupno gledano, u podtekstu, ali i u strukturi glavne narativne niti izostaje kontekst Jima Crowa – sustava u kojem su ti piloti odrasli jer njihov je uspjeh bio više od vojne pobjede – bio je to čin prkosa i dostojanstva u zemlji koja ih nije priznala ravnopravnima. 

Film je tehnički impresivan, akcijski privlačan i ima srce, no ne osjećaju se stvarna težina rata i strah u očima pilota koji su mogli poginuti na svakoj misiji iako se on vidi u mnogim detaljima, ali i široj slici. Nema dovoljno refleksije, dilema, unutarnjih previranja, odnosno svega onoga što bi ih prikazalo kao cjelovite ljude, a ne samo junake u kokpitu. Nedostaju jaki karakteri i njihov međusobni istinski odnos, dok je kraj sladak i siguran, više u tonu školske pobjede u bejzbolu nego ratne katarze. U tom smislu narativ je pitkiji za gledatelje, no hrabrost likova svodi se na sentiment, dok je ona ipak mnogo dubljeg konteksta. Film „Red Tails” nudi dragocjenu priču o upornosti, talentu, izjednačavanju i pravu na priznanje, a sam Lucasov napor da film nastane snažan je politički komentar. Ali kad se sve zbroji, ostaje pitanje – je li ovo mogao biti film veće dubine?