FILMovi - Robin Hood: Origins

ROBIN HOOD: ORIGINS, režija Otto Bathurst, 2018.
POZIV NA MOBILIZACIJU IZ SREDNJEG VIJEKA

Između onoga što bi ovaj „Robin Hood” mogao biti i onoga što jest, mogao bi se sagraditi most, baš kao i onaj na Parenzani, koji je u kadru dobro poslužio. Glavni junak gorljivi je borac protiv bogatih u korist siromašnih, no siromašna priča koja je u osnovi niti ostavlja trag niti potiče na neko dublje razmišljanje. Radi se o klasičnoj krađi od bogatih da bi se dalo siromašnima, gdje publika ne dobiva gotovo ništa zauzvrat osim tehnički impresivno izvedene slike, brojnih efekata, raskoši kostima i rekvizita, s raznim anakronizmima i subliminarnim porukama koje dolaze iz našeg vremena, a loše su postavljene na podlogu iz davnina.

Priča o Robinu Hoodu promijenjena je, no jezgra ostaje ista: drski autsajder ustaje protiv moćnika u ime potlačenih. Verzija redatelja Otta Bathursta („Peaky Blinders”) dodiruje srž legende, no unatoč svim efektima ne uspijeva je pretočiti u uvjerljivu cjelinu. Iako politički izravna i porukom iznenađujuće dosljedna, ova ekranizacija puna modernih detalja više se oslanja na spektakl znanstvene fantastike ili fantasyja nego na povijesnu priču, bazu iz koje nastaje. Da je režija bila maštovitija, a scenarij imao snažniji temelj te da gluma nije propadala u patetičnost izvedbe s osjećajem kao da likovi uopće ne sudjeluju u događajima, možda bi rezultat bio autentičniji. Umjesto toga dobili smo plošnu i napornu avanturu s povremenim bljeskovima inteligencije, začinjenu hrpom tehnološke modernizacije.

Robin Hood glumca Tarona Egertona mlad je i atletski građen plemić iz fiktivnog sela Locksleyja u Nottinghamu, koji staje na stranu potlačenih i pretvara se u njihova junaka i osvetnika. Ganut je njihovom patnjom, ali i ratom u križarskim pohodima u kojem je sudjelovao protiv svoje volje. Nakon povratka iz rata otkriva da mu je imanje opljačkano, a narod porobljen te u njemu rastu pravednički bijes i želja za obračunom s tiranima iz crkvenih i državnih redova. Zapravo je riječ o svojevrsnom prednastavku legende o Robinu Hoodu, što je podastrto i potpuno obrijanim Robinom, koji je rijetkost.

Darivanje siromašnima kao ključni dio legende o ovom narodnom heroju svedeno je na minimum. Prava „redistribucija bogatstva” događa se kad Robin upozna ljepoticu Marian, koja nije plave krvi, već seljanka uhvaćena u pokušaju krađe Robinova konja – ali s plemenitim ciljem jer je željela pomoći susjedu. Između njih dvoje rađa se ljubav koju razdvaja rat u „Arabiji” – suvremeni prikaz ratovanja s lukovima i strijelama umjesto pušaka, pun CGI nadopuna. Tu Robin svjedoči brutalnosti zapovjednika Guya od Gisbournea te upoznaje zatočenika Johna, čijeg sina pokušava spasiti, time riskirajući optužbu za izdaju. John će mu kasnije postati mentor, lik koji bi mogao biti u stilu mudrog Yode.

Po povratku u Englesku Robin otkriva da ga smatraju mrtvim. Marian je sada s Willom Scarletom, a redovnik Tuck otkriva mu da Nottinghamom vlada omraženi šerif, odjeven u sivi nezgrapan kostim te da brutalno izrabljuje narod kako bi financirao rat. Tu je i F. Murray Abraham u ulozi jednako pokvarenog kardinala, bez moralne kočnice.

Robin i John zajedno počinju otimati zlato moćnicima, a Robinova tamnoplavo-siva kukuljica postaje simbol pobune. Robin se paralelno infiltrira u šerifov krug, skupljajući informacije i otkrivajući još mračniju zavjeru nego što je zamišljao. Pomažu mu Marian i cinični redovnik Tuck, oboje razočarani svijetom i spremni stati uz pokret koji želi narodu vratiti i zlato i dostojanstvo.

Kroz narativ se provlači pokoja revizionistička ideja, poput one da je zlo povezano s traumama iz djetinjstva, ali ta se ideja koristi samo kao izgovor za groteskne prijetnje nasiljem, što je još jedan promašaj u nizu. S pregršt generičkih općih mjesta i fabulom koja se odvija toliko brzo kao da je riječ o videoigrici, film djeluje napuhano. Marianina je šminka iznimno moderna, a odjeća likova izgleda kao da su sišli s modne piste, u kožnim jaknama krojenima po mjeri, dok Robinovo odijelo također zbunjuje. U dugačkim i zamornim akcijskim scenama borbe, prepunima prenaglašenih zvučnih efekata, lukovi iz strijela koriste se i kreću kadrovima poput streljiva iz automatskog oružja, a grad izgleda kao uređeni i ispolirani srednjovjekovni lunapark, u kojem je sve čisto i previše elegantno.

Moderne fraze i politički slogani čest su dio dijaloga, dok šerif čak citira Busha mlađeg: „Mrze nas zbog naše slobode”. Njegovi govori pozivaju na strah i žrtvovanje „blaga i krvi”, a cinizam prema vlastima prilično je izražen. Prijateljstvo između Robina i Johna prikazano je kao savez onih koji odbijaju biti izmanipulirani u međusobnu mržnju. Film doslovno prikazuje floskule: lik koji doživljava političko buđenje postaje napadač, a scenarij indicira kako se osobna i institucionalna korupcija hrane jedna drugom, dok se ideologije i religije koriste za eksploataciju radnika. No, sve te obećavajuće nakane ubija plošna, nemaštovita i šablonska režija bez dublje dinamike u odnosima likova, zatrpana gomilom opterećujućih efekata.